
Prirodu i društvo sam volela oduvek. Rano sam osećala da sam deo prirode i koliko je društvo važno.
Iz ovoga se izrodila ljubav prema upoznavanju naše planete, različitosti mikrosvetova u njoj, kroz brojne kulture, običaje i stvaralštvo čoveka.
Sve ovo i ljubav prema različitim oblicima reljefa, vodenim površinama, flori i fauni, i klimi koja utiče na sve oko nas doveli su me do geografije.
Nakon što sam postala geograf, nastavila sam da se edukujem i shvatila da je to celoživotni proces.
Razumela sam da je sa povećanjem znanja sve veći krug neznanja, da je zaboravljanje moćan proces i da je učenje iznova oružje i moć.
Oduvek sam volela čitanje i pisanje, kako stručnih knjiga, tako i romana.
Ovo me je najpre odvelo do objavljivanja dve knjige, zatim do pisanja naučnih radova, a onda i do pisanja bloga (pre ovog sada).
Moje ljubavi prema prirodi, društvu, čitanju, pisanju i učenju su se prvo godinama smenjivale, a onda je počelo i njihovo prožimanje, što dovodi do još većeg zadovoljstva.
U održivi razvoj sam se zaljubila na kursu Džefri Saksa (Jeffrey Sachs) koji je detaljno obradio ovu temu i postavio joj temelje u praksi.
Od tada sam svoj naučni rad potpuno preusmerila ka ovim temama. Smatram da je temelj svega edukacija i odavno imam želju da tome doprinesem.
Kažu da se plašimo stvari koje su nam nepoznate, o kojima ne znamo dovoljno ili išta, ali u savremenom svetu nije neprijatelj samo strah,
već i zatrpanost bitnog nebitnim. Savremeni čovek nije svestan u kojoj meri je naudio planeti i koje su posledice toga.
Takođe bitno je znati da ne moramo biti na autopilotu, već kolektivno možemo uticati da se promeni put kojim smo krenuli.
Sve moje ljubavi, želje i ambicije koje sam hranila dovele su do toga da postanem viši naučni saradnik Geografskog instituta “Jovan Cvijić” SANU,
kao i da ne odlažem više želju za ličnim doprinosom dizanja svesti o ekologiji, društvenom i ekonomskom razvoju kao bitnim i zanimljivim delovima globalnog društva.
Tako sam stigla ovde. Da zajedno učimo.